Job 6

1A Jov odgovori i reče: 2O da bi se dobro izmjerili jadi moji, i zajedno se nevolja moja metnula na mjerila! 3Pretegla bi pijesak morski; zato mi i riječi nedostaje.

4Jer su strijele svemogućega u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Božije udaraju na me. 5Riče li divlji magarac kod trave? muče li vo kod piće svoje? 6Jede li se bljutavo bez soli? ima li slasti u biocu od jajca?

7Čega se duša moja nije htjela dotaknuti, to mi je jelo u nevolji. 8O da bi mi se ispunila molba, i da bi mi Bog dao što čekam! 9I da bi Bog htio satrti me, da bi mahnuo rukom svojom, i istrijebio me!

10Jer mi je još utjeha, ako i gorim od bola niti me žali, što nijesam tajio riječi svetoga. 11Kaka je sila moja da bih pretrpio? kakav li je kraj moj da bih produljio život svoj?

12Je li sila moja kamena sila? je li tijelo moje od mjedi? 13Ima li još pomoći u mene? i nije li daleko od mene što bi me pridržalo?

14Nesretnomu treba milost prijatelja njegova, ali je on ostavio strah svemogućega. 15Braća moja iznevjeriše kao potok, kao bujni potoci prođoše, 16Koji su mutni od leda, u kojima se sakriva snijeg; 17Kad se otkrave, oteku; kad se zagriju, nestane ih s mjesta njihovijeh.

18Tamo amo svrću od putova svojih, idu u ništa i gube se. 19Putnici iz Teme pogledahu, koji iđahu u Sevu uzdahu se u njih; 20Ali se postidješe što se pouzdaše u njih, došavši do njih osramotiše se.

21Tako i vi postaste ništa; vidjeste pogibao moju, i strah vas je. 22Eda li sam vam rekao: dajte mi, ili od blaga svojega poklonite mi; 23Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, i iz ruke nasilničke iskupite me?

24Poučite me, i ja ću mučati; i u čemu sam pogriješio, obavijestite me. 25Kako su jake riječi istinite! Ali šta će ukor vaš?

26Mislite li da će riječi ukoriti, i da je govor čovjeka bez nadanja vjetar? 27I na sirotu napadate, i kopate jamu prijatelju svojemu.

28Zato sada pogledajte me, i vidite lažem li pred vama. 29Pregledajte; da ne bude nepravde; pregledajte, ja sam prav u tom. Ima li nepravde na jeziku mojem? ne razbira li grlo moje zla?

30